Korak 1: Istorija bolesti pacijenta
Prvi pregled počinje uzimanjem istorije bolesti. Opšte zdravstveno stanje, lekovi koji se koriste, alergije, prethodni estetski zahvati, stomatološke intervencije, hirurške operacije — sve se to pita i sluša. Pacijent ne sme da prećuti nijedan medicinski detalj uz obrazloženje "sakriću ovo, to je sitnica". Posebno su važni podaci o lekovima za razređivanje krvi, kortizonu, imunosupresivima i hormonskim terapijama.
U ovoj fazi se razgovara i o porodičnoj istoriji bolesti. Ako u porodici postoje neuromišićne bolesti, autoimune bolesti ili poremećaji krvarenja, lekar to mora da zna. Pacijenti se često vode logikom "reći ću ako me pita"; to je pogrešno. Tema koju lekar propusti da pita je tema koju pacijent treba samoinicijativno da pokrene.
Korak 2: Analiza fotografija
Kada pacijent sedne u stolicu, ne ide direktno pred ogledalo, već u prostor za fotografisanje sa osvetljenjem. Standardne fotografije se snimaju spreda, iz levog i desnog poluprofila, i obično iz ugla donje vilice. Fotografije su referenca; koriste se za poređenje nakon aplikacije i na narednim sesijama. Nijedna ozbiljna klinika ne pristupa zahvatu bez fotografisanja.
Nakon fotografisanja, pred ogledalom se radi test "napravi mimiku-opusti se". Podizanje obrva, mrštenje, treptanje, osmeh — svaka mimika se procenjuje posebno. Koji mišić radi previše, koja mimika najviše stari lice, da li izraz koji pacijentu smeta zaista potiče od mišića na koji se žali — sve se to utvrđuje u ovoj fazi.
Šta pacijent treba da pita lekara
- Koji proizvod koristite? Mogu li da vidim pakovanje?
- Koliko jedinica planirate za moje lice?
- Šta treba, a šta ne treba da očekujem od ove doze?
- Kada treba da vas pozovem ako se jave neželjeni efekti?
- Da li je zakazan kontrolni pregled za 2 nedelje?
- Da li ćete vi raditi ovaj zahvat ili asistent?
- Da li klinika poseduje sredstva za hitne intervencije (hijaluronidaza, epinefrin)?
Korak 3: Planiranje i upravljanje očekivanjima
Nakon pregleda, lekar pacijentu objašnjava predloženi plan: koje regije, sa koliko jedinica i kojim redosledom. Plan treba da bude predlog, a ne recept; pacijent treba da bude u mogućnosti da postavlja pitanja i čuje alternative. Predlog "hajde da uradimo sve odjednom" je često komercijalan, dok je predlog "hajde prvo da uradimo glabelu pa da vidimo rezultat" klinički pristup.
Upravljanje očekivanjima je srž ove faze. Koja bora će potpuno nestati, koja će se ublažiti ali ostati, u kojoj regiji je potreban dodatni tretman za statičke bore — o svemu tome se razgovara. Rečenice poput "ovaj zahvat će vas podmladiti 10 godina" znak su nepoverenja prema klinici. Realne rečenice su kratke: "Ovim će se vertikalna bora između obrva ublažiti i neće biti izražena kada ste opušteni. Pri mimici će se opet pojaviti, ali blaže."
Klinička napomena:Kada od pacijenta čujem rečenicu "doktor je juče odlučio za 10 minuta i odmah uradio", postajem zabrinut. Za dobru odluku je potrebno vreme; to što se zahvat ne radi na prvom pregledu nije propust, već kvalitet.
Korak 4: Obrazac saglasnosti i napomene o verziji
Obrazac saglasnosti nije birokratija. Naziv leka koji se primenjuje, broj serije, doza, regije aplikacije, očekivani efekat i mogući neželjeni efekti se pojedinačno zapisuju. Pacijent treba da pročita obrazac, postavi pitanja i potpiše ga. Kopija obrasca se daje pacijentu.
Nakon aplikacije, izdaje se kartica: koji datum, koja doza, koja regija. Ova kartica služi kao referenca za naredne preglede i omogućava pacijentu da samostalno prati svoj kalendar. Mobilna aplikacija klinike ili WhatsApp sistem podsetnika su takođe korisni, ali ne zamenjuju rutinu vođenja beleški.
Prethodno poglavlje
Za koga je pogodno, a za koga nije?Sledeće poglavlje
Botoks čela (Frontalis): Anatomija horizontalnih bora